Prava žena

Ovdje je opisano kako je Isus podržavao ženska prava što je sasvim oprečno bliskoistočnoj kulturi.

Isus Krist je živio prije 2000 godina, u današnjem Izraelu. Njegova perspektiva prema ženama u potpunosti se suprotstavljala tadašnjoj i današnjoj bliskoistočnoj kulturi.

Žene su se često tretirale kao vlasništvo. Židovski rabini započeli su svaki sastanak u hramu riječima: „Zahvaljujem ti, Gospodine, jer me nisi učinio ženom.“

Žena se nikada nije mogla razvesti od muža. Međutim, suprug se iz bilo kojeg razloga mogao razvesti od svoje žene i nije imao obvezu financijski se brinuti za nju. Suprug joj je jednostavno uručio pismeni dokument o razvodu i ona je bila otpuštena.

Žene su često bile smatrane inferiorne u odnosu na muškarce. Bile su isključene iz javnog vjerskog života i rijetko su učile Toru, čak i privatno.

Isus se neprestano protivio kulturnim normama prema ženama.

Isus je liječio i činio čuda jednako spremno za žene, kao i za muškarce. Podučavao je i muškarce i žene. Nije mu bilo važno koja je njihova vjeroispovijest, socijalni položaj ili način života. Volio je ljude, komunicirao je s njima i bio je ljubazan i prema muškarcima i prema ženama. To je uključivalo lopove, prostitutke, gubavce, i žene iz nižih društvenih slojeva.

Autor Philip Yancey komentira: „Isus je neprestano pomicao prihvaćene norme svoga doba prema ženama i potlačenim ljudima. Prema teologu Walteru Winku, Isus je prekršio običaje svog vremena u svakom pojedinačnom susretu sa ženama zabilježenim u četiri evanđelja.“¹

Tisuće ljudi slijedilo je Isusa, neki zbog njegovih učenja, a većina zbog čuda koje je činio među njima, liječeći njihove bolesnike. Vjerske vođe sve je više iritirala Isusova popularnost. I tako su smislili plan.

Židovski zakon zahtijevao je kamenovanje do smrti svake ženu uhvaćene u preljubu. Taj se zakon nije odnosio na muškaraca, uvijek samo na ženu. Pronašli su takvu ženu, potaknuli svjetinu i odvukli je pred Isusa. Tamo je stajala sama, izložena, čekajući. Gomila koja ju je okruživala bila je dobro opremljena, spremna da je kamenuje.

Svi su čuli Isusovo učenje o ljubavi i dobroti, i o potrebi da jedni drugima praštaju.

Vjerski vođe upitali su Isusa: „Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?“²

Imali su Isusa u pat poziciji.

Ako ženi iskaže milost, značilo bi da ne shvaća ozbiljno preljub i da je neprijatelj židovskog moralnog zakona. Ako ženu kamenuje, tada bi bilo poništeno sve njegovo učenje o milosrđu i praštanju.

A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!“ Zatim se opet sagnu i nastavi pisti po tlu.

A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih. I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita:

„Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?“
„Nitko, Gospodine“, odgovori ona.
„Niti ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.“²

Možete li zamisliti koliko je ova žena bila zapanjena? Isus joj je omogućio da živi. I ona može slobodno ići. Isus je znao da će jednog dana, na križu, platiti kaznu za njezin preljub, mržnju gomile i bezosjećajnu aroganciju vjerskih vođa. Isus je ponio grijehe cijeloga svijeta, da bi ljudima omogućio oproštenje njihovih grijeha.

Iako je kao Bog Isus jedini imao pravo da je osudi, rekao je ovoj ženi: „Niti ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.“²

Isus je rekao da nije došao suditi, već je došao potražiti i spasiti izgubljene. On je naš Spasitelj i mijenja živote onih koji ga poznaju. Pogledajmo još jedan život žene iz Biblije.

Bila je Samaritanka, a tu su etničku skupinu Židovi smatrali inferiornom. Isus je bio Židov. Evo što se dogodilo.

Isus se odmarao uz popularni zdenac gdje je cijela zajednica dolazila crpiti vodu. Bio je to najtopliji dio dana, vrijeme kada nitko nije dolazio. No pojavila se žena nadajući se da nikoga neće sresti ili biti viđena. Bila je udana i razvedena pet puta, i sada je živjela sa šestim muškarcem. Ovaj put je preskočila brak. Možda joj više nije bilo važno. Vjerojatno su je ljudi u njezinom selu osuđivali.

Naučila je kako izbjeći sram tako da je izbjegavala ljude.

Isus je sve to znao o njoj, a znao je i njezino srce. Vidio je da joj treba mnogo više od vode iz bunara. Imala je duboku duhovu potrebu.

Iako Židovi nikada nisu razgovarali sa Samarijancima, Isus joj je rekao: „Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu [njoj] izvorom one vode što struji u život vječni.“³

Isus je razgovarao neko vrijeme sa ženom, a ona je ne samo povjerovala u njega, već je i otrčala natrag u svoje selo i razgovarala sa ljudima od kojih se prije skrivala, nagovarajući ih da dođu čuti Isusa ... što su i učinili! Isus je preobrazio njezin život iz srama u radost. U svakom doticaju sa ženama, Isus je mijenjao njihove živote.

Čak je i u svom uskrsnuću od mrtvih Isus razmišljao kako da iskaže čast ženama. Isusa su teško premlatili, zglobove i stopala su mu pribili na križ dok nije umro. Pokopan je u grobnici i trećeg dana je napustio grob i oživio, baš kao što je i rekao da hoće. Prve osobe s kojima je Isus razgovarao nakon njegova uskrsnuća bile su žene.

Žene su imale tako malo prava u Isusovo doba. Nisu imale vjersku ili pravnu vlast. Ipak u sva četiri evanđelja je zapisano, kako su žene dobile ulogu da prve obavijeste druge o Isusovom uskrsnuću.

Isus poziva sve ljude da vjeruju u njega, kako bi im grijesi bili oprošteni i kako bi mogli započeti odnos s njim.

Više o ovoj temi možete pronaći u članku Više od slijepe vjere.

Bilješke: (1) Philip Yancey; Isus kakvog nisam poznavao (2) Ivan 8:4-11 (3) Ivan 4:13,14