Tko?

Ovo je nastavak članka Što?

Što možemo zaključiti o Vječnom Nekome? Budući da Vječan Netko nema potrebe koje ne može sam ispuniti, može postojati bez nekog okoliša. Svaki okoliš će biti izvan njega, dakle proizveden od strane njega. Vjerojatno je taj Vječan Netko transcendentan, što u stvari znači da postoji izvan prostora i vremena, jer nije vezan ni jednim ni drugim. Ako je to istina, tada je Vječan Netko vjerojatno nevidljiv. Jer samo ono što zauzima prostor je vidljivo. Ako je nešto izvan prostora, kako može biti vidljivo? Dakle Vječan Netko može postojati bez nekog tijela ili oblika.

Vječan Netko odluči proizvesti Nešto Drugo ili, bolje rečeno, Nekoga Drugoga. Netko Drugi je u nekim karakteristikama sličan Vječnom Nekome. On ima svijest o sebi, koja je nužni aspekt za postojanje volje. Dakle, Netko Drugi ima osobnost i volju. Što još možemo zaključiti o Nekome Drugome? Hoće li on postojati izvan vremena? Ne, zato što je njegovo postojanje jednom započelo, prema tome, ograničen je vremenom. Čak i ako će dalje postojati vječno, po pitanju vremena inferioran je Vječnom Nekome. Njegovo vrijeme trajanja potpada pod vječno trajanje Vječnoga Nekoga.

Nadalje, Netko Drugi će također biti prostorno ograničen. Za svoje postojanje on će trebati okoliš. U tom smislu, Netko Drugi će postojati u djeliću prostora Vječnoga Nekoga. Vječan Netko nadilazi prostor. Kao što je svugdje u vremenu, tako je svugdje u prostoru. Dakle, kada je Netko Drugi stvoren, on postoji unutar vremena i prostora Vječnoga Nekoga. Vječan Netko je okoliš u kojem Netko Drugi postoji! No kako On nadilazi prostor, Netko Drugi ga ne može vidjeti. Kako bi ga vidio, morao bi vidjeti sav prostor i vrijeme, a to nije moguće.

Kako će onda Netko Drugi otkriti Vječnoga Nekoga? Vječan Netko mu se mora objaviti. Prisustvo drugoga u našem svijetu otkrivamo putem vida, mirisa, dodira, okusa, sluha. Ako je Vječan Netko dao Nekome Drugome sposobnost da vidi ili čuje, tada se Vječan Netko može pojaviti u vidljivom obliku ili govoriti Nekome Drugome, ili i jedno i drugo. Jedan način da se otkrije Nekome Drugome jest da preuzme njegov oblik. Međutim, čak i tada taj oblik neće sadržavati sve što On jest. Iako mu Vječan Netko može odati mnogo o Sebi, Netko Drugi ne može ni spoznati niti razumjeti sve što On jest.

Zanimljivo je da gore navedeni scenarij imamo u Svetom Pismu. Mi smo kao Netko Drugi. Ograničeni smo prostorom i vremenom. Bog je Vječan Netko. Oduvijek je bio i zauvijek će biti. Nevidljiv je, mi postojimo u Njemu, jer je On svugdje, no On je ipak odvojen od nas. Sve što može biti učinjeno, Bog može učiniti. I Bog nam se objavio u prostoru i vremenu. Došao je k nama u osobi Isusa Krista.

1. Bog je Vječni Netko. Oduvijek postoji i postojat će zauvijek.

Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! (Psalam 90,2)

Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. (Izaija 40,28)

Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: „Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.“ (Izaija 44,6)

A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. (Jeremija 10, 10)

Reče im Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!“ (Evanđelje po Ivanu 8,58)

Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. (Poslanica Hebrejima 13,8)

Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i, koji dolazi, Svevladar. (Otkrivenje 1,8)

„Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!” (Otkrivenje 22,14)

2. Bog je nevidljiv.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Evanđelje po Ivanu 1,18)

Bog je duh... (Evanđelje po Ivanu 4,24)

A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. (1. poslanica Timoteju 1,17)

On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. (1. poslanica Timoteju 6,15-16)

3. Bog može biti svugdje, pa ipak, on je po svojoj biti različit od nas.

Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Psalam 139,7-8)

Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. (Djela apostolska 17,24-27)

4. Bog može učiniti sve što se uopće može učiniti.

Zar je Jahvi išta nemoguće? (Postanak 18,14)

Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini. (Psalam 115,3)

Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. (Izaija 46,9-10)

Bogu je sve moguće. (Evanđelje po Mateju 19,26)

Ta Bogu ništa nije nemoguće! (Evanđelje po Luki 1,37)

5. Bog može postati „ne-transcendentan“, može se čovjeku otkriti na način da uzme ljudsko obličje.

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (...) I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. (Evanđelje po Ivanu 1,1.14)

Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama. (1. Ivanova poslanica 1,1-2)

On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno. (Poslanica Kološanima 1,15-16)

On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama. (Hebrejima 1,3)

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. (Poslanica Filipljanima 2,5-8)

6. Kad se Bog utjelovio, nije se utjelovio u svojoj cijelosti, ali to je još uvijek bio on.

Otac je veći od mene. (Evanđelje po Ivanu 14,28)

Ja i Otac jedno smo. (Evanđelje po Ivanu 10,30)

Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Evanđelje po Ivanu 14,9)

Biste li željeli upoznati toga Boga? Ako je odgovor potvrdan, saznajte kako

►	Kako započeti osoban odnos s Bogom
►	Imam pitanje ili komentar…