Nešto

Ovo je nastavak članka U početku bijaše... ništa?

Istražimo prvo pitanje količine. Vratimo se našoj velikoj, mračnoj, hermetički zatvorenoj sobi i zamislimo da je u njoj oduvijek deset teniskih loptica. Čekamo godinu dana. Što sada imamo u sobi? Pa, još uvijek samo deset teniskih loptica. Naime, ne postoji nikakva druga sila. A mi znamo kako deset teniskih loptica, bez obzira koliko vremena prošlo, ne može stvoriti nove loptice. Kao ni išta drugo. Bi li nešto promijenilo da imamo šest teniskih loptica? Ili milijun? Izgleda da količina nije u pitanju. Ako se vratimo na početak svega, količina Nečega što je postojalo nije važna. Ili možda je?

Maknimo loptice. Sada u sobi imamo pile. Čekamo godinu dana. Što sada imamo u sobi? Još uvijek samo pile, zar ne? No što da smo počeli s kokom i pijetlom? Što bismo imali nakon godine dana? Pa brdo pilića! Dakle, količina je važna, AKO u sobi imamo barem dvije stvari koje mogu proizvesti treću. Kokoš + pijetao = pile. No, teniska loptica + nogometna lopta = ništa.

Prema tome, radi se više o kvaliteti nego kvantiteti. Koje kvalitete Nešto ima? Može li izazvati postojanje drugih stvari? Vratimo se našoj analogiji i budimo egzaktni. U samom početku stvari imali smo koku i pijetla u sobi. Oni su, jednostavno, svako na svojem kraju sobe lebdjeli u ništavilu. Hoće li oni proizvesti piliće? Pa neće. Zašto? Zato što ne postoji okoliš koji im to omogućuje. Jer osim njih u sobi nema ničega drugoga – ni zraka koji mogu disati ili u kojem mogu letjeti, niti tla kojim mogu hodati, niti hrane. Možemo prekrižiti naše piliće. Pilići ne mogu preživjeti niti se reproducirati bez nekakvog okoliša. Kada bi taj okoliš postojao, možda bi to i mogli, a možda bi se čak s vremenom mogli, iako se to može činiti apsurdnim, pretvoriti u drugačiju vrstu pilića. Nešto poput vidre ili žirafe.

Stoga, ako imamo sobu bez okoliša, moramo imati Nešto što može postojati bez okoliša. Nešto što ne treba zrak, hranu ili vodu kako bi postojalo. A to, na žalost, diskvalificira svako živo biće koje trenutno živi na zemlji. A što je s neživim tvarima? Istina, njima ne treba okoliš, no sjetite se naših teniskih loptica... Imate milijardu molekula vodika. Što će se dogoditi? Nakon nekog vremena i dalje ćete imati milijardu molekula vodika. Međutim, čak da nastane i samo jedna molekula vodika, trebala bi ogromna količina energije. A te energije nema.

Zato zaključujemo tri stvari: Prvo, Nešto, što je postojalo u početku, moralo je biti u stanju postojati bez toga da ovisi o bilo čemu drugome. Moralo je biti potpuno samodostatno. Jer Ono je u početku bilo samo. I nije trebalo okoliš kako bi postojalo. Drugo, Nešto je trebalo imati sposobnost proizvesti nešto drugačije od sebe. Jer da to nije bilo u stanju, Nešto bi bilo sve što postoji i dan danas. Ali imamo dokaz da danas postoji puno drugih stvari – vi, na primjer. Treće, kako bi proizvelo Nešto Drugo iz ničega, Nešto je trebalo posjedovati ogromnu moć.

Dakle, u našoj sobi imamo vrlo posebnu tenisku lopticu. Ona može proizvesti druge teniske loptice. Ima veliku moć i energiju. I potpuno je samodostatna, ne treba ništa drugo kako bi postojala, jer ona je sve što postoji. Nazovimo je Vječno Nešto.

Recimo da ona proizvede drugu lopticu. Koja od njih dvije će biti značajnija, na primjer, s obzirom na VRIJEME? Loptica br. l. Vječno Nešto. Jer je oduvijek postojala. Loptica br. 2, s druge strane, nastala je kad ju je proizvela loptica br. 1. Dakle druga loptica je ograničena u vremenu. Koja od njih dvije će biti značajnija s obzirom na MOĆ? Opet, loptica br. 1. Jer ako je imala dovoljno veliku moć da proizvede lopticu br. 2 iz ničega ima dovoljno veliku moć i da je uništi. U stvari, loptica br. 2 stalno ovisi o loptici br. 1 kako bi postojala.

No što ako je loptica br. 1. prenijela nešto svoje moći na lopticu br. 2, dovoljno da ova uništi lopticu br. 1? Tada bi loptica br. 2 bila značajnija, jer bi br. 1 prestala postojati, zar ne? Ne. Naime, to bi još uvijek bila moć loptice br. 1, a da bi br. 1 upotrijebila svoju moć da uništi samu sebe, ona bi morala postojati (drugim riječima, ne bi mogla prestati postojati). Istina, loptica br. 1 je toliko moćna da sve što se može učiniti, ona može učiniti, no ona ne može prestati postojati, dakle ne može uništiti samu sebe. Zato što ona nikada nije ni nastala. Ona je Vječno Nešto i kao takva ona sama je postojanje. Ona je život i to beskonačan život. Kako bi bila uništena, moralo bi postojati nešto veće od nje, a ona je najveće što postoji. Ona postoji bez potrebe za ičim drugim pa je nikakav izvanjski utjecaj ne može promijeniti. Ne može imati kraj jer nije imala niti početak. Ona jest i nepromjenjiva je. Postojanje je u njezinoj biti. Ona može proizvesti Nešto, no to neće biti drugo Vječno Nešto.

Ako želite više saznati o Vječnom Nečemu, pročitajte Što?