Razlika između katoličanstva i kršćanstva

Pitanje: „što znači biti katolik, a što kršćanin? Postoji li razlika?“

Naš odgovor: Postoji mnogo kršćanskih crkava i denominacija: katolička, pravoslavna, evanđeoska, baptistička, metodistička itd. Činjenica da je neka osoba član jedne od ovih crkava ne znači nužno da je ona kršćanin, u duhovnom smislu riječi.

Bolje je pitanje je li osoba predala svoj život Bogu kroz Isusa Krista ili nije. Je li osoba povjerovala da ju jedino Kristova žrtva na križu opravdava u Božjim očima? Upravlja li Bog životom te osobe, ili svojim životom upravlja ona sama? Ima li osoba svakodnevni živi dinamičan odnos s Bogom kroz njegovu riječ i vidi li se to u njenom životu? To su pitanja koja razlikuju osobu koja je po svome duhu kršćanin od one koja je formalni kršćanin zbog mjesta svoga rođenja ili tradicije u kojoj je odgojena.

U Evanđelju po Ivanu Bog nam kaže da „onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime...“¹ Zašto je potrebno postati Božjim djetetom? Jer dok to ne postanemo, Bog nam je dalek. Mi možda znamo da on postoji, da je tu. Možda i znamo da bismo ga trebali poštivati. Možda mu se čak i molimo kad nam je teško ili imamo neku potrebu. Ali između nas postoji jedna stvarna udaljenost, a ona je posljedica našeg grijeha.

Budimo iskreni, dok smo živi, griješimo i griješit ćemo. S vremena na vrijeme živjet ćemo po svome, a ne po Božjemu. Ali naš grijeh ne mora vječno ostati kao zid između nas i Boga. Kako to? Na sljedeći način:

Biblija nam govori da za grijeh postoji kazna. Ta kazna je veća nego što možda mislite. Bog u svojoj riječi kaže da je kazna za grijeh smrt², tj. duhovno odvojenje od Boga. To je taj zid, ta udaljenost koju osjećamo između nas i Boga. Ali moramo se zapitati što je to grijeh. Ljudi se često tješe, pa kažu, „pa nisam nikoga ubio, nisam nikada prevario svoju ženu, nisam kriminalac kao svi oni koji su opljačkali naše društvo“. Ali za Boga grijeh nisu samo te velike stvari. Grijeh nije samo kršenje 10 zapovijedi. Za Boga je grijeh naš samodostatan stav srca, sve one odluke koje donosimo bez konzultacije s njim, bez da njega pitamo što je dobro, a što loše, što bismo trebali ili ne bismo trebali činiti. Za Boga je grijeh naše oslanjanje na same sebe, umjesto na njega. A za to smo krivi svi, do jednoga.

Ali upravo zato, kako ne bismo morali zauvijek živjeti odvojeni od njega, Bog je našao načina da premosti tu udaljenost, da sruši taj zid između nas. Isus je umro na križu. U tom trenutku on, Božji sin, koji je bio bez ijednog grijeha, uzeo je na sebe sve naše grijehe, sve naše samovolje i samodostatnosti, sve male propuste i velike zločine, te ih platio u potpunosti jednom zauvijek svojom smrću. Pravda za svaki naš grijeh u Božjim očima je zadovoljena. Ali sad je red na nama. Bog nam nudi oprost, nudi nam rušenje onog zida. Koji je naš odgovor? Hoćemo li prihvatiti ruku pomirenja?

„...jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave – i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.“³

Kad prihvatimo činjenicu da je Kristova žrtva platila naš grijeh i primimo ga kao svoga Gospodara i Spasitelja, Bog nas proglašava nedužnima i kaže da smo tada „izmireni s Bogom“⁴. Naš odnos s Bogom započeo je na jedan nov, drugačiji, stvaran način. Sada više nismo samo svjesni činjenice da Bog postoji, nego znamo da on živi u nama i da je njegova prisutnost u našim životima stvarna. Imamo Božje oproštenje, imamo živi odnos s njim. „Jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“⁵

Ako niste sigurni imate li osobni odnos s Bogom, jesu li vaši grijesi oprošteni i postoje li još uvijek prepreke između vas i Boga, članak Osobno poznavati Boga pomoći će vam u rješavanju dilema.

S druge strane, ako imate dodatnih pitanja o odnosu katoličanstva i kršćanstva, rado ćemo odgovoriti na vaše upite. Slobodno nam pišite.

Fusnote: (1) Evanđelje po Ivanu 1,12 (2) Poslanica Rimljanima 6,23 (3) Poslanica Rimljanima 3,23-24 (4) Poslanica Rimljanima 5,1 (5) Poslanica Rimljanima 6,23