TRAŽI
Potraga za odgovorima na
pitanja o životu i Bogu
pitanja o životu i Bogu
TRAŽI
Autor: Richard Purnell
Dr. Henry Brandt, savjetnik i psiholog, u magazinu Collegiate Challenge govori kako kod parova koji dolaze na razgovor s njime postoji jedan sindrom, uzorak. Ti parovi problem definiraju otprilike ovako: „U početku su spolni odnosi bili uzbudljivi. Onda sam su stvari nekako prestale štimati, prvo kod mene, a onda i kod partnera. Počeli smo se sve više svađati i napokon smo prekinuli. Sada smo neprijatelji.“
Ja ovo nazivam „sindromom sljedećeg jutra“. Probudimo se i shvatimo kako intimnosti zapravo nema. Spolni odnos više nas ne zadovoljava i sad smo zaglavili u situaciji koju uopće nismo željeli. Dvoje sebičnih ljudi koji traže svaki svoje vlastito zadovoljstvo. Sve ono što tvori istinsku ljubav i intimnost ne postiže se preko noći. Ljudi se tako nađu u stanju neravnoteže pa čeznu za skladom.
Svatko od nas ima pet značajnih dimenzija našeg života - fizičku, emocionalnu, mentalnu, društvenu i duhovnu. Svih ovih pet elemenata trebali bi skladno međudjelovati. Čovjek u svojoj potrazi za intimnošću želi pronaći rješenje odmah danas, ili još bolje, jučer. Ljudi žele trenutno zadovoljenje svojih potreba i želja. A gdje to zadovoljenje tražimo? U fizičkoj, mentalnoj, društvenoj, emocionalnoj ili duhovnoj sferi? U fizičkoj, naravno. Lakše je pronaći fizičku intimnost s drugom osobom nego biti intiman na iti jednom od ovih drugih područja. S osobom suprotnog spola intimnost se može postići na sat vremena ili samo pola sata – ovisi o intenzitetu želje! Ali ubrzo otkrivamo kako je spolni odnos u ovoj situaciji samo privremeno davanje oduška površnoj želji. Ona dublja potreba za pravom intimnošću još uvijek je nezadovoljena.
Što poduzeti kad uzbuđenje splasne i što više prakticirate intimne odnose, to manje uživate u njima? Često pronalazimo razloge za svoje postupke pa kažemo „mi se volimo, ali stvarno se volimo!“. Ali česta je posljedica osjećaj nezadovoljstva pa možda i krivnje kojem se ne možemo otrgnuti. Normalna je pojava u zapadnom svijetu da mladi ljudi ulaze iz jednog odnosa u drugi i nadaju se da će „ovoga puta to biti to. Ovoga ću puta naći pravu osobu.“
Uvjeren sam da ono što ljudi zapravo traže nije spolni odnos. Ono što ljudi traže jest intimnost.
Danas riječ intimnost nosi izrazitu seksualnu konotaciju. Ali tu se radi o nečemu puno dubljem. Intimnost uključuje sve dimenzije našega života: kako fizičku, tako i društvenu, emocionalnu, mentalnu i duhovnu dimenziju. Intimnost je zapravo potpuno dijeljenje života. Nismo li svi bar jednom imali tu želju za bliskošću, za time da budemo jedno i da dijelimo s nekime svoj život u potpunosti?
Marshall Hodge napisao je knjigu pod naslovom Vaš strah od ljubavi (Your fear of love). U njoj on govori: „Čeznemo za trenucima izražavanja ljubavi, bliskosti i nježnosti, ali u kritičnom trenutku se često povučemo. Bojimo se bliskosti. Bojimo se ljubavi.“ Malo dalje u istoj knjizi Hodge tvrdi: „Što se više približite nekome, veći je potencijal za bol.“ Strah od boli često nas sprječava da pronađemo istinsku intimnost.
Držao sam seriju predavanja na jednom sveučilištu u južnom Illinoisu. Nakon jednog predavanja prišla mi je jedna gospođica i rekla: „Željela bih popričati s vama o problemima koje imam sa svojim dečkom.“ Sjeli smo i ona je počela pričati o svojim nevoljama. Jedna od njenih rečenica glasila je: „Sada poduzimam sve što je potrebno kako nikada više ne bih bila povrijeđena.“ Ja sam je prekinuo: „Drugim riječima, poduzimate mjere kako nikada više ne biste voljeli.“ Ona je pomislila kako je nisam dobro razumio pa je pojasnila: „Ne, nisam to mislila. Samo ne želim ponovno biti povrijeđena. Dosta mi je boli u životu.“ Nastavio sam: „Upravo tako, ne želite ljubav u svom životu.“ Vidite, „bezbolna ljubav“ ne postoji. Što bliže nekome dođemo, to je veći potencijal za bol.
Pretpostavljam da vas je netko već u nekom odnosu povrijedio, baš kao i ostalih 100% populacije. Postavlja se pitanje, kako se nosimo s tim povredama? Kako bismo prikrili bol, mnogi od nas ljudima šalju dvostruke znakove. „Želim da mi se približiš. Želim voljeti i biti voljen. Ali... Stani malo... Već sam iskusio/iskusila bol. Ne želim o ovome razgovarati. Ne želim to čuti.“ Gradimo zidove oko svojih srdaca kako bismo se zaštitili od svega izvana što bi nas moglo povrijediti. Ali taj isti zid koji ljudima onemogućuje pristup našem srcu, drži i nas zarobljene unutra. I koji je rezultat? Usamljenost se ukorijeni i prava intimnost i ljubav postaju nemoguće.
Ljubav je više od emocija, više od dobrog osjećaja. Ali naše je društvo Božji standard na području ljubavi, spolnih odnosa i intimnosti promijenilo u plitki emotivizam. Bog prilično detaljno opisuje ljubav u Bibliji, posebno u 1. poslanici Korinćanima, u 13. poglavlju. Kako biste osjetili punu težinu Božje definicije ljubavi, dopustite da vam predstavim retke 4 do 7 iz 13. poglavlja na sljedeći način. U kolikoj mjeri bi vaše potrebe bile ispunjene kada bi vas netko volio onako kako Bog kaže da bismo trebali biti voljeni:
Tako Bog definira ljubav. On želi da takvu ljubav doživljavamo u svojim odnosima. Primjetit ćete da je ta vrsta ljubavi orijentirana na drugu osobu, a ne na sebe. Ona je davanje, a ne uzimanje. I to predstavlja problem. Tko može živjeti u skladu s tim standardom?
Kako bismo mogli iskusiti ovakvu ljubav u odnosima, prvo moramo iskusiti Božju ljubav prema nama. Ne možete dosljedno iskazivati ovakvu ljubav prema nekome, ako i sami niste iskusili što to znači biti voljen na ovakav način. Bog, koji vas poznaje, koji zna sve o vama, voli vas savršeno.
Bog nam kroz drevnog proroka Jeremiju govori sljedeće: „Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“ (Jeremija 31,3). Dakle, Božja ljubav prema vama nikada se neće promijeniti. Bog nas toliko voli da je dopustio da Isus Krist bude razapet (raspeće je metoda pogubljenja iz antičkih vremena) za naše grijehe kako bismo mi bili očišćeni. Čitamo u Bibliji: „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni“ (Evanđelje po Ivanu 3,16). Kada se okrenemo Bogu i primimo njegovo oproštenje, tada počinjemo iz prve ruke doživljavati njegovu ljubav.
Bog nam govori: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1. Ivanova poslanica 1,9). Ne samo da nam Bog oprašta grijehe, nego ih također i zaboravlja i čisti nas od njih.
Bog nas i dalje voli bez obzira na sve. Odnosi među ljudima često završava kada se nešto promijeni, na primjer, dogodi se teška nesreća ili financijski gubitak. Ali Božja ljubav ne temelji se na našem fizičkom izgledu, niti na tome tko smo ili što smo.
Kao što možete vidjeti, Božje viđenje ljubavi potpuno je drugačije od onoga kako je društvo prikazuje. Možete li zamisliti odnos u takvoj vrsti ljubavi? Bog nam jednostavno govori kako njegovo oproštenje i ljubav možemo dobiti, samo ako ih želimo i tražimo. To je njegov dar nama. Ali ako odbijemo taj dar, mi smo ti koji se svojevoljno odriču istinskog ispunjenja, istinske intimnosti i istinske svrhe u životu.
Božja ljubav pruža nam odgovor. Sve što trebamo učiniti je odgovoriti vjerom i predanjem. Biblija govori o Isusu ovako: „A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Evanđelje po Ivanu 1,12). Bog je poslao svoga jedinog Sina, Isusa, da umre umjesto nas. Tri dana kasnije, Isus je uskrsnuo. On je Bog, on je i danas živ i želi staviti svoju ljubav u vaše srce. Kada ga prihvatite, nećete vjerovati što sve on može učiniti u vašem životu i vašim odnosima.
Božja riječ nam govori: „Tko vjeruje u Sina (Isusa), ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu“ (Evanđelje po Ivanu 3,36). Bog želi da imamo život, ne samo danas, nego u vječnosti. Ako ga odlučimo odbiti, odabrali smo živjeti s posljedicama grijeha, a to je smrt i vječno odvojenje od Boga.
Prihvaćanje Isusa Krista, primanje njega u svoj život i pouzdanje u njega dovodi naš život u ravnotežu. Vjerovanje Bogu omogućuje Božje oproštenje. Nema više skrivanja, nema toga da idemo sami svojim putem. On je tu s nama. U miru smo s njim. Nakon što povjerujemo i pouzdamo se u njega, on dolazi u naš život i započinje intiman odnos s nama. Njegovo oproštenje čisti nas od najdubljeg grijeha, najdublje egocentričnosti, najdubljeg problema i borbe koju smo ikada imali ili ćemo imati.
U Bibliji stav Boga prema spolnom odnosu je prilično jasan od korice do korice. Bog je stvorio spolni odnos isključivo za brak. Ne zato što želi da budemo nesretni, nego zato što želi zaštititi naša srca. On želi izgraditi siguran temelj za nas tako da, jednom kada uđemo u brak, intimnost u braku izvire iz sigurnosti u Božju ljubav i mudrost.
Kada se predamo Isusu Krisu, On nam daje novu ljubav i snagu iz dana u dan. I upravo iz tog razloga naša je potreba za intimnošću zadovoljena. Bog nam daje ljubav koja neće prestati sa starenjem ili promjenama koje donosi novo doba. Njegova ljubav može spojiti dvoje ljudi na način da on bude u središtu njihove zajednice. U vezi, kako rastete zajedno, ne samo duhovno, već i društveno, mentalno i emocionalno, možete imati iskren, brižan i intiman odnos koji vas ispunjava i koji je uzbudljiv! A kada ta veza kulminira brakom, spolno sjedinjenje može samo učvrstiti temelj koji je već postavljen.
U svim našim odnosima spoznaja da nas Bog voli daje nam mogućnost i slobodu da druge volimo iskrenije. Sami postajemo emocionalno manje zahtjevni. Ne moramo biti osuđeni na ljubomoru, gorčinu i dvoličnost koje su tako česte pojave u odnosima. Ne moramo potonuti u takav način života. Možemo odbaciti ljubavne igrice, biti iskreni, pa čak i oprostiti ljudima kad nas povrijede. Drugim riječima, ako svakodnevno živimo u stvarnom iskustvu Božje ljubavi, rast će naša želja da se prema drugima odnosimo drugačije.
Biste li htjeli poznavati Boga i dopustiti mu da vas vodi u životu i u odnosima?
Možete primiti Krista upravo sada po vjeri kroz molitvu. Molitva je razgovor s Bogom. Bog poznaje vaše srce i nisu mu toliko važne vaše riječi koliko stav vašeg srca. Ovo je primjer molitve kakvu možete moliti: „Gospodine Isuse, trebam te. Hvala ti što si umro na križu za moje grijehe. Otvaram ti vrata svog života i primam te kao svog Spasitelja i Gospodina. Hvala ti što si oprostio moje grijehe i što mi daješ vječni život. Preuzmi kontrolu nad mojim životom i učini me osobom kakvom želiš.“
Izražava li ova molitva želju vašeg srca? Ako izražava, pomolite se odmah sada. Kada stavite svoju vjeru u Krista, on će ući u vaš život kao što je i obećao. Tako ćete započeti vječni odnos s njim koji će rasti u intimnosti kako ga sve više budete upoznavali. A kad vam on bude u središtu, vaš će život poprimiti sasvim novu dimenziju, duhovnu dimenziju, te će donijeti sklad i ispunjenje u sve vaše odnose. Odnos s Bogom i osobno iskustvo njegove ljubavi dat će vam sposobnost da volite druge Božjom ljubavlju, što će vas odvesti na dublju razinu prave intimnosti.
| ► | Upravo sam pozvao Krista u svoj život. (Evo nekih korisnih informacija.) |
| ► | Pozvao bih Krista u svoj život. Molim dodatna objašnjenja. |
| ► | Imam pitanje… |
Richard Purnell je održao niz predavanja studentima više od 450 sveučilišta. Autor je 12 knjiga uključujući Postati prijatelj i ljubavnik (Becoming a Friend and Lover) i Slobodan ponovno voljeti (Free to Love Again).
